okt 252009
 

Sasvim jednostavna stvar u Srbiji…ako želiš da izgubiš prijatelja, kuma, pozajmi mu novac. Uspeh je zagarantovan. Pokušao sam mnogo puta, i recept je vrlo delotvoran. Žao mo je što o ovome piše, ovako sarkastično, ali, jednostavno, tako je!!!
Pomišljao sam da je možda do mene, ali svakodnevno čujem od mnogih, da su imali i imaju slična razmišljanja…Ja razumem sve, i sam sam mnogo puta bio u situaciji da pozajmim, ni meni nije bilo lako da se suočim sa dugom..Boli me samo jedna stvar, to izbegavanje nekoga za koga si smeo da daš sve da te nikada neće izneveriti. Zašto nam je toliko niska cena? Zar par stotina tih eura vredi više od svega? Od kumstva, prijateljstva koje traje godinama…zar je to toliko važno???
Pokušavam da se ne opterećujem previše takvim stvarima, ali mi često nedostaje neko koga sam zbog toga izgubio.Voleo bih da može da shvati da nije u pitanju novac, da mi ne treba, da se samo javi i da popijemo kafu…kao nekada.

okt 252009
 

Šta reći o mobingu…verovatno je postojao još u dalekoj prošlosti, ali se nije tako zvao!!!Ali, sa svim stvarima koje smo dobili od modernih, demokratskih zemalja, dobili smo i moderan, demokratski naziv…
Zaista se mnogo priča o mobingu, i uglavnom su ugrožene žene, Verovatno je to zaista tako, ali ja bih želeo da saznam šta je sa mobingom koji muškarci doživljavaju od strane žena, na poslu…
Zanima me da li neko zna za takve slučajeve.Da li je možda doživeo neko neprijatno iskustvo, neki problem na poslu od strane pretpostavljenog?!
Naravno, očekujem da će većina žena reći kako tako nešto skoro i da ne postoji.Ja sam siguran da to nema veze sa polom, i da takve stvari zavise uglavnom od toga kakav je ko, kakvo ima vaspitanje, koliko široko može da vidi…
Ako neko želi da piše o ovome, biće mi drago da razmenimo iskustva sa drugima, da pokušamo da pomognemo na neki način, bar savetima…

okt 252009
 

Jer kad ostariš, niko ne kuca na tvoja vrata… Često mi je ova pesma u glavi. Kad legnem, kad ostanem sam sa svojom mislima, počinje da me hvata neka lagana drhtavica. Strah od samoće?! Od starosti?! Milion pitanja, a nemam odgovora ni na jedno od njih…Jednostavno, tako…Dan za danom, mesec po mesec, godina po godina…kao da kradem od života…
Kriza srednjeg doba?! Hm, možda se to zove tako, možda. Možda nisam siguran u sebe, možda…Opet milion pitanja, bez odgovora…