Jer kad ostariš, niko ne kuca na tvoja vrata… Često mi je ova pesma u glavi. Kad legnem, kad ostanem sam sa svojom mislima, počinje da me hvata neka lagana drhtavica. Strah od samoće?! Od starosti?! Milion pitanja, a nemam odgovora ni na jedno od njih…Jednostavno, tako…Dan za danom, mesec po mesec, godina po godina…kao da kradem od života…
Kriza srednjeg doba?! Hm, možda se to zove tako, možda. Možda nisam siguran u sebe, možda…Opet milion pitanja, bez odgovora…



