feb 022010
Sazdan od milion rana,
tumaram po snu,
ne želim pobeći od snova,
u kojima vidim samo nju.
Moju su putevi daleki,
bez kraja, bez pravoga cilja,
vodilja je moja bila,
maleni anđeo koji se skriva.
Kad utihnu sve maškarade,
muzika koja daje mi krila,
maleni lopov u snu će doći,
da mi odnese i to malo mira.
Ponovo pesnik u meni se budi,
nova sloboda diže mi grudi,
u strofi svojoj tebe ću naći,
sa tvojim likom sunce će zaći.
Prelepo je ovako nešto pročitati pre spavanja .Zaista sam sretna što me ovaj veliki pesnik naziva prijateljem
Kad bi ja samo znao, da imam toliku moć, pa da mogu da ti donosim san, uvek bi pisao
Čika Mika Antić je rekao: „Nikome necu kazati. Ali hocu da znas: cuo sam, cuo sam sve sto sanjas, jer drugo nista i ne znam samo se u snove razumem.“
Noć jednim delom i postoji zbog pesnika. Lepo si ti ovo sročio.
[...] naš Poslednjiskaut Opet mi došlo O pesniku [...]
[...] naš Poslednjiskaut Opet mi došlo O pesniku [...]