
Prodajem(o) stan u Beogradu, u Krunskoj, nesto pre Beogradske, cca 60m2, potrebno renoviranje. Pogodno za stanovanje, ordinaciju…
Fancy, Vračar, ovo ono… Dvostrani pogled, Dadov, DS… Braaate!
Javiti se Tanji Tatomirović

Prodajem(o) stan u Beogradu, u Krunskoj, nesto pre Beogradske, cca 60m2, potrebno renoviranje. Pogodno za stanovanje, ordinaciju…
Fancy, Vračar, ovo ono… Dvostrani pogled, Dadov, DS… Braaate!
Javiti se Tanji Tatomirović


Zaustavio sam se na benzinskoj pumpi da sipam gorivo.
Lampica mi je odavno zasijala ali sam ipak preskočio nekoliko stanica i sada sam morao stati…
Samoposluživanje…koliko smo samo postali otuđeni, da čak ni na pumpi nema živog čoveka da mu se javim.
U nedostatku ljudi, javih se automatu za gorivo, šta ću…
Dok sam sipao, zagledah se u brojke koje jure…digitalne, kao sve oko nas.
Pojele su ljude, uskoro će svet biti sazdan od robota…
Bez emocija. Bez suza. Bez osmeha. Bez zagrljaja. Svet bez ljubavi.
Na trenutak se vratih u detinjstvo i malu pumpu kod babe u selu.
Čujem one metalne brojeve kako se okreću i smenjuju.
Ping, ping, ping…
Brkati radnik u crvenom odelu koje je mirisalo na naftu, nekim već napamet naučenim baždarom, prekida tačno na vreme sa točenjem.
Gotovo.
Mali, pazi kako voziš, ne jurcaj, reče mi dok se udaljavao.
Da, paziću, mislim u sebi.
Danas nema ko da mi da savet.
Digitalni brojevi su u miru završili svoje.
Bez sentimenta…

U maniru vrsnog PRa, Miloje Sekulić je spinovao temu plaćenih blog-postova a kao povod mu je poslužio, kao kolateralna šteta, blog-post Večnog Dečaka.
Pre nego počnem, želim da kažem da ne verujem u neobaveštenost ljudi koji žive na internetu. Takođe, kao nikakva novost, se javlja pojava ćutanja onih koji bi trebalo da su se javili odavno a nisu.
Upravo iz tih razloga, predlažem sledeće:
Pod hitno osnovati Komisiju za SIZ (SRPSKA INTERNET ZAJEDNICA), koja bi imala za zadatak da donosi propise i zakone o ponašanju na IT nebu Srbije, za sada. Kasnije bi svoj *** trebala da proširi na prostore bivše Jugoslavije…
Komisija bi imala svoja radna tela, podeljena po segmentima: twitosfera, blogosfera, fejsbuking i ostale. Formiranje ovih kategorija bih prepustio članovima Komisije. Komisija, tj njeni legitimno izabrani predstavnici bi trebali da budu plaćeni iz sredstava članarine kao i dela honorara članova, nešto nalik na PDV.
Da se uozbiljim malo, mada ovo gore napisano nije daleko od istine, tj želja pojedinaca SIZ-a!
Pita me prijatelj, koji je nov na Twitteru, da li sme da napravi neki TweetUp! Ja ga gledam u čudu, nije mi jasno šta me čovek pita. Kaže, čuo je da mora da dobije dozvolu, neki #kizaapruvd pa me pita šta je to. Ja ne znam šta da mu kažem. Kako bi mu objasnio? Ako neko može, ja bih bio zahvalan. A možda bi sam Torbica mogao da napiše pravilnik o tome kako i zašto se to dobija. Ovo je jedan od razloga potrebe hitnog formiranja Komisije SIZ.
Pitao se ja letos kakav sam bloger i da li sam to ako mi ne aminuje BlogOpen. Mislim ono, pišem godinama, imam dosta poseta na blogu, znaju za mene, imam na Fejsbuku skoro 5000 uglavnom dama, koje povremeno čitaju moje izlive emocija. Ali, na tom samitu blogera nema kategorije kojoj moj blog, ovo mesto gde sada pišem, pripada. Ovo je takođe nešto što bi Komisija SIZ trebala da formuliše i reši.
Komisija bi imala zadatak da formira spiskove podobnih po svim kategorijama internet sfere. Krokodili, koji se na današnji dan okupljaju, su odavno privatizovani, tako da ne mogu da se uključe u ovo kao Organizacija, zbog sukoba interesa. Takođe ni Digitalna agenda.
Komisija bi imala pravo da oduzme licencu svakom članu SIZ-a koji ne poštuje Pravilnik.
Sve ovo je napisano na brzinu te se odmah izvinjavam svima koji će tražiti veću posvećenost ovakvim blog-postovima. Neka ovo bude ideja na koju ne polažem nikakvo pravo. Ne bi bilo prvi put da se ukrade nešto, zar ne.
Vodeći računa o belim medvedima Miloja Sekulića, nisam koristio reč koja ih dovodi do istrebljenja.

Po onoj staroj, da je jutro pametnije od večeri, pogotovo ako je ta noć podarila 6 vrsta odličnih Srpskih vina, da napišem par redaka koje sigurno zaslužuje ovaj #WineTweetUp.
Jedna od mnogih pozitivnih stvari koje nam donosi ova internet era druženja i samog života u online svetu je svakako bilo ovo veče. Kao neko ko ne ide na sva druženja ove vrste, iz mnogo razloga o kojima ne bih ovom prilikom, mogu iskreno reći da je ovaj #podrumwineart bio, po meni, jedan od najboljih događaja ove godine. Zašto? Iz više razloga…
Pre svega, upoznao sam Dušana Jelića, čoveka koji sa toliko ljubavi a pre svega znanja, priča o vinima, da sam imao utisak da mi samo vino nije ni potrebno. Toliko je Dušan slikovito pričao, da sam u pojedinim momentima odlazio daleko, na vinograde, da sam imao utisak da osećam miris hrastovih buradi, koje nam je svojim fenomenalnim stilom opisivao Dušan Jelić.
Zatim, ovo je pravi primer kako jedno ciljano „tweetup“ druženje treba da se organizuje. Sa rasporedom prezentacije koja je delovala kao da je u Švajvarskoj a ne kod nas, a opet neobavezno, naučili smo mnogo toga.
Koji sir uz koje vino, kako držati čašu, na kojoj se temperaturi čuva i poslužuje vino, koji naši vinari su se izdojili kvalitetom, kako koristiti dekanter i šta je on zapravo (ja bih se gladio da je to vaza) su samo deo ove divne večeri u podrumu Wineart, koji se nalazi na Dorćolu, u ulici Višnjićevoj, i koji nesumnjivo treba posetiti.
Ovoj noći posvećenoj Srpskim vinima prisustvovali su prijatelji: @StefanLuka @skljuc @PoslednjiSkaut @Dragitza @PozitivneMisli @jasnamatic @sekeljic @lilyslynch @jankowarpspeed @leonissima
Da ne bih dalje dužio, postavio sam ovaj amaterski video snimak, koji sam napravio Expiriom, pa se nadam da sam kvalitet neće oduzeti ni delić atmosfere koji je bio prisutan.
httpv://www.youtube.com/watch?v=pgU0UbNAUvk&feature=youtu.be
Hvala Dušanu Jeliću i podrumu Wineart