Neposredno pred početak rata sreli ste se sa gračaničkom Simonidom, tom lepom slikom. Hoće li ona preživeti sve ovo što se sada događa?
-Bojim se jedino za nju i za manastire, uopšte se ne plašim da ćemo izgubiti Kosovo. Kosovo nije bilo naše petsto godina pa je opet naše. SFOR, KFOR, sva ta glupa imena i čitav novi svetski poredak nije tako moćan niti uliva takvu snagu i poverenje da će trajati duže od jedne imperije kakva je bila turska, koja se na kraju baš ovde počela pretvarati u "bolesnika na Bosforu", "samrtnika", kako su je zvali. Možda ja to neću dočekati, ali moja...
Ako vam mnogo puta kažem da vas volim,
jeli to više ljubavi, ili je ista, jedna jedina?
Ako svakoga jutra ponovo otkrijete da ste živi,
je li to više života, ili je ovaj, jedan jedini?
Može li da se rodi pet miliona nečega,
a da pre toga ne umre isto toliko istovetnog?
Tu umetnost pretakanja iz jedne vrste nečega,
u drugu vrstu nečega zovemo naše sad i ovde.
Zar vam je važnije da preživite ma i nekako,
nego da dokučite šta je život?
Doživljaj ovog sveta kod vas je, na žalost,
samo doživljaj vaše vrste sveta.
Miroslav Mika Antić
O zivotu Mike Antica
Iz Vikipedije, slobodne enciklopedije
Miroslav Mika Antic rođen 14. mart 4. 1932 u Mokrinu, Kikinda, preminuo 24. juna u Novom Sadu. Bio je srpski pesnik. U rodnom Mokrinu pohađao je osnovnu ckolu, gimnaziju je završio u Kikindi i Pancevu.
Pre nego sto je postao poznat bavio se raznim poslovima - bio je mornar, radio u lutkarskom pozorištu. Sem pisanja bavio se i slikarstvom, novinarstvom i filmom. Bio je i urednik lista „Ritam“ i Zmajevog „Nevena“, a takodje je bio novinar Dnevnika.
Poznatija dela su mu:
„Vojvodina“,
„Ispričano za prolece“,
„Rozdestvo...
Nikad nemoj da se vraćaš,
kad već jednom u svet kreneš,
nemoj da mi nešto petljaš,
nemoj da mi hoćeš-nećeš.
I ja bežim bez povratka,
nikad neću unatrag.
Šta ti znači staro sunce,
stare staze, stari prag?
Tu je ono za čim može da se pati,
tu je ono čemu možeš srce dati.
Al' ako se ikad vratiš
moraš znati,
tu ćeš stati i ostati.
Očima se u svet trči,
glavom rije mlako veče,
od reke se dete uči,
ka morima da poteče.
Od zvezda se dete uči,
da zapara nebo sjajem.
I od druma da se muči
i vijuga za beskrajem.
Opasno je kao zmija,
opasno...
Svoju snagu prepoznaćeš po tome
koliko si u stanju
da izdrziš samoću.
Dzinovske zvezde samuju
na ivicama svemira.
Sitne i zbunjene
sabijaju se u galaksije.
Seme sekvoje bira čistine
sa mnogo sunca, uragana i vazduha.
Seme paprati zavlači se u prašume.
Orao nikada nije imao potrebu
da se upozna sa nekim drugim orlom.
Mravi su izmislili narode.
Svoju snagu prepoznaćeš po tome
koliko si u stanju
da prebrodiš trenutak
jer trenutak je teži
i strašniji i duži
od vremena i večnosti.
M. M. Antić
Skorašnji komentari