guru

maj 152012
 

Na jednoj od FB fan strana koje administriram sam dobio zanimljivu poruku, citiram:

„Ukoliko ste zainteresovani za nove fanove na Vašoj facebook stranici, mi smo studenti i budući da ne radimo odlučili smo predložiti dovođenje novih fanova nasumično odabranim stranicama na facebook-u, konkretnije mi Vama 1 000 novih fanova, Vi nama 1000 dinara uplatite na račun kada Vam dovedemo fanove.
Mi bi time reklamirali Vašu stranicu i tražili fanove, pa onaj ko želi i koga zanima Vaše poslovanje bi lajkovao i postao fan. S jedne strane mi bi Vama pomogli u povećanju broja fanova, a s druge strane bi Vi nama u povećanju našeg studentskog budžeta i olakšali bi nam troškove studiranja. Obično nam se jave stranice i same koje žele imati više fanova nego konkurencija u istim ili sličnim poslovima.“

U Boru, na EAST WEEKEND FEST-u je zanimljiv panel održao g-din Toma Damjanović i između ostalog je bilo reči o 34 miliona eura, koliko je nezvanično, potrošeno  na kampanje za Izbore 2012. godine. Rečeno je da je na online marketing i kampanju otišlo između 1 i 1.5%, što bi značilo da su sve partije koje su učestvovale na Izborima 2012, potrošile oko 500.000 eura.
Cifra je obrazložena sa dosta argumenata i ja mogu da kažem samo da mislim da je potrošeno srazmerno onome koliko su sva istraživanja pokazala da vredi, tj ne vredi trošiti novac na web.
Imajući u vidu gore citirani oglas, da jedan doveden fan košta 1 dinar, mislim da je i to mnogo para. Kako radimo tako nam se i vraća.

maj 102012
 

O mojoj duši nije moguće pričati,
zato što vetar nosi reči,
prosipajuči ih po ravnici,
koja se gubi u daljini.

Moje srce nije prisutno,
ovoga trena, na ovoj planeti,
gde ti misliš da ćeš ga,
na sebi svojstven način uzeti.

To što vidiš to nisam ja,
to je moja senka koju ti,
tako strasno želiš pomeriti,
ne znajući da se su senke obmana.

Moje reči su se izgubile,
sklanjajući se pred nemirom,
koji je duh moj nemirni osetio,
kako leluja poput vetra pred olujom.

Kao talas koji se razbija o obalu,
vetar koji ide svuda,
tako i ja idem,
valjam se.

Znam da se talasi iznova vraćaju,
da se vetrovi umire,
tako i ja idem,
da bi se vratio…

feb 022012
 

Foto preuzet sa linka

Ima dosta akauntera,
različitih vrsta, fela.

Mnogi misle da bez njih,
ja ne mogu pisat’ stih.

Da su tol’ko bitni oni,
ostali su svi pioni.

Od pameti njine silne,
momentalno meni sine,
da batalim pisat’ teze,
što imaju s’njima veze.

Podigneš im rejting bato,
pa pomisle da su zlato,
da internet bez njih jeca,
k’o u školi mala deca.

Strategiju kad ti prave,
gledaju te ko da slave,
klijentu se fan baš smeši,
ako zveči mu u kesi.

Od slučaja do slučaja,
strategiju stručnjak menja,
za nekoga jedno važi,
zavisi ko šta traži.

Nagradne će igre biti,
uslov fan će ispuniti,
potpisaće sve što mora,
dok ne svane rujna zora.

A nagrade kada odu,
kada svane novi dan,
klijent neka s’leđa gleda,
kako fan se njima ne da.

Kupili ste lajkom maglu,
ljubav uslov ne poznaje,
brojke su vam samo bitne,
bolje krupne nego sitne.

dec 192011
 
pomoc

Slika preuzeta sa sajta

Da pokušamo da apsolviramo milion puta rečeno:

Kada želite da predstavite. BRAND, KOMPANIJU, ORGANIZACIJU, INSTITUCIJU, PROIZVOD, JAVNE LIČNOSTI I DOGAĐAJE, NE pravite PROFILE nego  FACEBOOK FAN PAGE  !!!

Ako ne znate kako treba, javite se, dobićete BESPLATAN savet :)

 

apr 082011
 
strast

A sve je krenulo sasvim slučajno.
Moj dolazak na kafu i kolače pretvorio se u borbu dva oznojena tela koja su pokušavala jedno drugom  nešto da pokažu i dokažu.
Vrtlog strasti nas je nosio kroz sobe, kroz senke su prolazili duboki uzdasi.

Pobednik i poraženi su se smenjivali svakoga trena. Mesec je prolazio kroz tebe i mene i nestajao. Kao i ja u tebi, ti u meni.
Niz tvoja izvajana ramena su padali slapovi mokre kose, koji bi u trenucima zanosa poput bičeva udarali po mom licu. Pokušavali smo da u očima pronađemo taj mali znak predaje, signal da je neko u ovoj borbi pobedio.
Leteli smo na vrhu cunamija, čekajući tren dodira sa zemljom, iskonski prasak zvezda, eksploziju univerzuma. Dolazilo je kao uragan, vreo damar vetra je počinjao da žari već usijana lica.

I tada je tebi, ili meni, više nije ni važno, pukla veza. Ta glupa sprava nas je izdala, u trenutku kada smo trebali da postanemo jedno telo u kosmosu. Nastupila je čudna tišina, na tren je sve stalo. Samo je srce lupalo nekim ludim ritmom, koji se čuo daleko.

Možda čuješ kako lupa i bez telefona, toliko je jako… Napuni baterije drugi put, nikada se ne zna. Zvezde kruže, možda se naše ponovo sudare u nebeskom prostranstvu i ponove veliki prasak.