jutro

okt 072011
 

Tup, tup, tup…
Budim se.
Komšija me budi lupanjem od rane zore.
Tražim mobilni telefon, koji mi je negde ispod jastuka.
Nema poruka, nema propuštenih poziva.
Dobro je.
Otkrivam se.
Erekcija odlična.
Dobro je.
Okrećem se da bi mogao da spustim prvo levu nogu sa kreveta.
Sujeverje.
Idem u kupatilo, gledam se u ogledalo.
Nisam jako naduven.
Dobro je.
Umivam se.
Odlazim u kuhinju, uključujem ono moderno kuvalo za kafu koje sam dobio na poklon,
Sjajna stvar.
Šoljica, dve kašike nesa, jedna pilulica lažnog šećera.
Pravim cedevitu.
Sipam vodu u kafu, dodajem omiljeno NoyNoy mleko ala Grčka.
Stavljam na tacnu i odlazim u sobu.
Otvaram prozore i vrata i svežina jutra ulazi u stan.
Dobro je.
Vreme je sunčano.
Palim laptop.
Upadam u fotelju.
Pijem monopril plus, pola tablete.
Palim cigaretu i duboko udišem.
Dobro je.
Živ sam.

 

feb 012010
 

Kakav ponedeljak!

Zašto prvo što osetim, mora da bude dinstanje luka, u kojem moja draga komšinica uživa? Ne vredi, definitivno, ako želiš mir, živiš u kući, ogradiš se šiptarskim zidom, visine 3 metra, minimum…

Kao što kažu: Dodju divlji i oteraju pitome…

Za kompletno mirisno buđenje, kao odgovor na atak iz stana drage mi komšinice, stiže paljenje tamjana, kojim moja Kleopatra, ubija miris dinstanog luka, a usput i mene.

U pokušaju da dođem do daha, palim cigaretu, koja mi u ovim kombinacijama, deluje najpitomije. Duboko uvlačim dim u sebe, ne bi li bar na sekundu povratio dah i uspeo da stignem do prozora… Uspeo sam.

Otvaram prozor i osetim svežinu januarskog jutra, koja mi je u ovom trenutku, toliko draga.

Ali, ne lezi vraže! Ima zgrada komšiluk kakav se samo poželeti može. Iz kuće, koja je tik pored zgrade, vijori se lep dim, onako bogat, gust… Izgleda da su na red za loženje došle stare cipele i dzemperi. Majko moja rođena, pa šta je ovo od jutros? Brzo zatvaram prozor, koji mi je do pre par minuta delovao kao spas, i vraćam se mirisu tamjana, koji je, bar meni, lep samo u pesmama. Palim aspirator, puštam ga na najveću brzinu, i pokušavam da uživam u zujanju i brujanju…

Naravoučenije: Probudiš se prvi, duboko udahneš, i tek onda počneš da živiš.