twitter

dec 132011
 
beli medved

U maniru vrsnog PRa, Miloje Sekulić je spinovao temu plaćenih blog-postova a kao povod mu je poslužio, kao kolateralna šteta, blog-post Večnog Dečaka.

Pre nego počnem, želim da kažem da ne verujem u neobaveštenost ljudi koji žive na internetu. Takođe, kao nikakva novost, se javlja pojava ćutanja onih koji bi trebalo da su se javili odavno a nisu.

Upravo iz tih razloga, predlažem sledeće:

Pod hitno osnovati Komisiju za SIZ (SRPSKA INTERNET ZAJEDNICA), koja bi imala za zadatak da donosi propise i zakone o ponašanju na IT nebu Srbije, za sada. Kasnije bi svoj *** trebala da proširi na prostore bivše Jugoslavije…

Komisija bi imala svoja radna tela, podeljena po segmentima: twitosfera, blogosfera, fejsbuking i ostale. Formiranje ovih kategorija bih prepustio članovima Komisije. Komisija, tj njeni legitimno izabrani predstavnici bi trebali da budu plaćeni iz sredstava članarine kao i dela honorara članova, nešto nalik na PDV.

Da se uozbiljim malo, mada ovo gore napisano nije daleko od istine, tj želja pojedinaca SIZ-a!

Pita me prijatelj, koji je nov na Twitteru, da li sme da napravi neki TweetUp! Ja ga gledam u čudu, nije mi jasno šta me čovek pita. Kaže, čuo je da mora da dobije dozvolu, neki #kizaapruvd pa me pita šta je to. Ja ne znam šta da mu kažem. Kako bi mu objasnio? Ako neko može, ja bih bio zahvalan. A možda bi sam Torbica mogao da napiše pravilnik o tome kako i zašto se to dobija. Ovo je jedan od razloga potrebe hitnog formiranja Komisije SIZ.

Pitao se ja letos kakav sam bloger i da li sam to ako mi ne aminuje BlogOpen. Mislim ono, pišem godinama, imam dosta poseta na blogu, znaju za mene, imam na Fejsbuku skoro 5000 uglavnom dama, koje povremeno čitaju moje izlive emocija. Ali, na tom samitu blogera nema kategorije kojoj moj blog, ovo mesto gde sada pišem, pripada. Ovo je takođe nešto što bi Komisija SIZ trebala da formuliše i reši.

Komisija bi imala zadatak da formira spiskove podobnih po svim kategorijama internet sfere. Krokodili, koji se na današnji dan okupljaju, su odavno privatizovani, tako da ne mogu da se uključe u ovo kao Organizacija, zbog sukoba interesa. Takođe ni Digitalna agenda.
Komisija bi imala pravo da oduzme licencu svakom članu SIZ-a koji ne poštuje Pravilnik.

Sve ovo je napisano na brzinu te se odmah izvinjavam svima koji će tražiti veću posvećenost ovakvim blog-postovima. Neka ovo bude ideja na koju ne polažem nikakvo pravo. Ne bi bilo prvi put da se ukrade nešto, zar ne.

Vodeći računa o belim medvedima Miloja Sekulića, nisam koristio reč koja ih dovodi do istrebljenja.

dec 102011
 
wineart_5

Po onoj staroj, da je jutro pametnije od večeri, pogotovo ako je ta noć podarila 6 vrsta odličnih Srpskih vina, da napišem par redaka koje sigurno zaslužuje ovaj #WineTweetUp.

Jedna od mnogih pozitivnih stvari koje nam donosi ova internet era druženja i samog života u online svetu je svakako bilo ovo veče. Kao neko ko ne ide na sva druženja ove vrste, iz mnogo razloga o kojima ne bih ovom prilikom, mogu iskreno reći da je ovaj #podrumwineart bio, po meni, jedan od najboljih događaja ove godine. Zašto? Iz više razloga…

Pre svega, upoznao sam Dušana Jelića, čoveka koji sa toliko ljubavi a pre svega znanja, priča o vinima, da sam imao utisak da mi samo vino nije ni potrebno. Toliko je Dušan slikovito pričao, da sam u pojedinim momentima odlazio daleko, na vinograde, da sam imao utisak da osećam miris hrastovih buradi, koje nam je svojim fenomenalnim stilom opisivao Dušan Jelić.

Zatim, ovo je pravi primer kako jedno ciljano „tweetup“ druženje treba da se organizuje. Sa rasporedom prezentacije koja je delovala kao da je u Švajvarskoj a ne kod nas, a opet neobavezno, naučili smo mnogo toga.

Koji sir uz koje vino, kako držati čašu, na kojoj se temperaturi čuva i poslužuje vino, koji naši vinari su se izdojili kvalitetom, kako koristiti dekanter i šta je on zapravo (ja bih se gladio da je to vaza) su samo deo ove divne večeri u podrumu Wineart, koji se nalazi na Dorćolu, u ulici Višnjićevoj, i koji nesumnjivo treba posetiti.

Ovoj noći posvećenoj Srpskim vinima prisustvovali su prijatelji: @StefanLuka @skljuc @PoslednjiSkaut @Dragitza @PozitivneMisli @jasnamatic @sekeljic @lilyslynch @jankowarpspeed @leonissima 

Da ne bih dalje dužio, postavio sam ovaj amaterski video snimak, koji sam napravio Expiriom, pa se nadam da sam kvalitet neće oduzeti ni delić atmosfere koji je bio prisutan.

httpv://www.youtube.com/watch?v=pgU0UbNAUvk&feature=youtu.be

Hvala Dušanu Jeliću i podrumu Wineart :)

okt 052011
 
internet-marketing

Nezvanično, još jedna kompanija je zabranila svojim zaposlenima da koriste društvene mreže, tj Facebook.
Radi se o PRVA TV kako kažu nezvanični izvori. Obzirom da nemam potpunu informaciju šta je tačno zabranjeno, ne bih želeo da preuranim sa zamerkama, ali uopšteno, u ovakvim situacijama, postoji više stvari koje su zanimljive.

Prvo, da li su ovo uradili da bi podigli produktivnost na poslu?
Ako je tako, nadam se da će to biti vidljivo u dogledno vreme.

Druga stvar je pitanje da li se kompanije boje da će zabranama zaposlenima da posećuju društvene mreže, uspeti da sakriju nepravilnosti i prljav veš, koji ne retko, zaposleni iznose baš ovim putem. Mada je to po meni sasvim druga tema.
Zna se šta se sme a šta ne sme, pa i ako neki zaposleni objavi nešto što je pravilnicima zabranjeno, za to postoje druge mere.

U svom višegodišnjem radu sa nekim „velikim“ kompanijama, odlično znam za odnos istih ka online komunikaciji sa korisnicima. Izrasli preko noći iz SZR-a u velike i moćne kompanije, misle da je njihovo pojavljivanje i nekomuniciranje sasvim dovoljno da se njihovi korisnici osećaju počastvovano i srećno što im neko, ko uzgred rečeno, živi od istih tih fanova, povremeno plasira nešto slatko. Naravno, o negativnim stvarima se ne priča, to je zabranjeno.

No, da se vratim na početak. Ukoliko je ovo tačno, da se zabranjuje zaposlenima da koriste Facebook, Twitter i druge društvene mreže, imam vrlo jednostavan recept. Jednostavno, masovni UNLIKE njihovih fan strana, naloga i drugih kanala online komunikacije. Dok njihove statistike ne krenu dole, crvenim strelicama, neće shvatiti šta rade. Mada, da su na ovim mestima u kompanijama ljudi koji razumeju i znaju kako funkcioniše, sve bi funkcionisalo na drugi način.
Ovako, sa kupljenim diplomama ili postavljeni ispred raznih fondova sumnjivog porekla, daju sebi za pravo da ignorišu online komunikaciju.

Zato, najlakši način je pokazati i dokazati koliko je viral moćno oružje.

 

sep 182011
 

Na twitteru sedi,
društvo mrtvih pesnika,
ima programatora,
i po nekog’ vesnika.

Velika većina na njemu i spava,
pobegli od istine,
tu ne boli glava.

Za retweets se živi,
prodaje se duša,
jedino je bitno,
da te mentions hitno .

Uzvratiti ume samo ljudi malo,
ogromnoj većini,
do slave je stalo.

Ni to nije loše,
zabole me ćoše,
do retweeta malo,
meni nije stalo.

mar 212011
 

Prošao i #TweetupSo.

Organizacija odlična zahvaljujući isključivo mojoj dragoj prijateljici Veri Mlađan, svima poznatijoj kao @verkic

U društvu @verkic @Shaputalica @DedaBor @NikiBGD @ivancosic i drugih bilo je lepo.

O stvarimo koje mi nisu lepe ne bih pisao, nemam više snage a ni volje… O sujeti i svemu što ona nosi sa sobom neka misle neki drugi, koji se time zanimaju.

Ja pozdravljam sve ljude dobre volje a i one druge, koji se prepoznaju :) I na kraju da dodam da je sa mnom bila i moja drugarica @Charolija :)

I da ne zaboravim, da nije bilo @Lavche73 ne bi bilo ni interneta u sali :)

Što bi rekla @verkic ja vas sve volim :)