Boris Tadić ili pušenje
Pada ona dosadna jesenja kiša. Već 24 sata neprekidno. Podsetila me na onaj dan kad je Černobil otišao u nebo…
Pada ona dosadna jesenja kiša. Već 24 sata neprekidno. Podsetila me na onaj dan kad je Černobil otišao u nebo…
Možda sam ja težak čovek, nije isključeno. Ko nije, svako na svoj način. Nisam više u cvetu mladosti. Ali nisam…
Dođu i ovakva buđenja, koja bi svako voleo da preskoči, i da iz jednog sna pobegne u drugi…
Budim se mrzovoljan. Dugo mi treba da se uopšte pomerim iz kreveta. Tupo buljim u jednu tačku, mrzi me da pomeram pogled. Neka blaga glavobolja mi nagoveštava dan za zaborav. Nekada sam mislio da ne volim ponedeljak, ali to definitivno nema veze sa imenom dana, meseca… Imena nisu važna.