Noseći svoj nemir
Tražio je mir
Daleko medju zvezdama
Gledao je svemir.
Nije bio ni tužan ni ljut
Zabrinut ni krut
Neobično tiho je
Tražio svoj put.
Sanjao je san
Neobičan
Prazan
Dvoličan.
Prolazeći kroz godine
Preskačući dane i sate
Nikad nije želeo
Da mu se uspomene vrate.
This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.
Da sam samo jedan list, u listopadnoj šumi, sakriven u moru boja, prekrivenih snegom. Snegom... read more
Kolotečina ničega, sajam taštine, lica bez fasada, umorne ulice. Buđenja pospanih, snovi budnih, sterilni mirisi, tužni pajaci. Boje bez... read more
Pustio sam leptire na slobodu, da negde u toplije krajeve odu, ovde im... read more
Ne zavidi svetlima velikog grada, ona su opsena, prevara, igra senki, mame da... read more
Sakrijem se nekada između slova, ćutim i sanjam, dok čekam kraj reke, svitanja nova. ... read more
Fasada od karmina, firmirana stakla koje pogled kriju, zalutala međ' zemljane, zaboravila ime planete. Priča... read more
Tvoj me osmeh prati, ko zvono sa crkve, dok hodam kroz noći, zamišljen i... read more
Napiši nešto tužno, da razgališ još srce, koje kuca nekim ritmom, za mene stranim. Možda... read more
Devedesetih sam zviždao, o šerpe lupao, od suzavca plakao, al' sam vazda glasao. Nije mnogo... read more
Leave a Reply