Četrdesete…

Probudilo me sunce, koje je uspelo da, posle dugo vremena probije barikadu debele zavese. Dovoljno da ustanem veseo i radostan, i da najzad širom otvorim prozore, bez straha da će me udaviti dim iz komšijskog odzaka, koji je cele zime tako vredno ložio stare cipele, da sam često pomišljao da je došlo do havarije na petrohemijskim kompleksima. I moje gugutke se raduju…

Posle prospavane noći, u kojoj sam proslavio četrdeseti, mogu vam reći da se osećam predivno. Nije tako strašno, ništa me ne boli, sve je divno. A veliku zahvalnost dugujem svima vama, dragi moji, koji ste se setili mene, i odvojili par trenutaka da mi čestitate. Možda će neko reći da je to samo sitnica, ali za mene nije. Za mene je to veliki znak vaše pažnje. U današnje vreme nije lako dobiti pažnju, pogotovo na internetu. Ja to odlično znam, pošto sam vezan za internet sa milion niti. Nije tako jednostavno nekoga animitari, učiniti da u virtualnom svetu postaneš prijatelj sa nekim, dobiti pohvalu ili kritiku, sve jedno. Ja sam juče video da imam prave prijatelje, dobre ljude na svojoj listi Facebook prijatelja. I ovo je najbolji odgovor mnogima koji su me pitali često, kako mogu da imam toliko prijatelja. E pa, odgovor ste dali vi sami, i ja sam zbog toga neizmerno srećan. To mi je najdraži poklon koji sam mogao da dobijem, na pragu svoje mlade starosti kako sam počeo sam sebi u šali da govorim. Preko petsotina vaših čestitki koje sam dobio, za mene su veliko bogatstvo i znak da sam na pravom putu, da radim nešto lepo, nešto što neke od vas čini srećnim A to je sve uzajamno, jer ste mi sve to vratili mnogostruko. Želim da se zahvalim svojim cvrkutavim prijateljima sa Twittera, sa kojima često provodim noći u veselju. U prvoj sekundi posle ponoći, moja draga Verkic mi je čestitala. Nije bila jedina, naravno. Moje drago Lavche73 me nije zaboravila. Bio je tu i Terek, koji nije došao na rođendan, i kojeg više neću braniti od NikiBGD. Za uvertiru rođendana se zahvaljujem i Charolija sa kojom sam uz miris tamjana uživao i u veselju dočekasmo i Drveni advokat da nam poželi laku noć. Naravno, kao čovek u godinama, uspeo sam da zaboravim dragu Zelenu, i zbog toga se stidim i izvinjavam. I na kraju samo da dodam, hvala vam što postojite, i što ste moji prijatelji. I da nema vas, nikada sneno ne bih pisao…

Leave a Reply