Zaglavljen u svakodnevici koječega,
izgubljen u gomili,
okrenut ka suncu,
sa pogledamo ka zvezda i mesecu.

Stojim na prometnim raskrsnicama,
ni sam ne znam u kom gradu,
gledam iza sebe,
ne bi li video neki znak.

Verujem u te znakove,
koje često vidim pored puta,
po njima sam se upravljao,
u svom putovanju kroz život.

Društvo mi pravi samoća,
dok mi nemir pravi mir,
i tako u krug,
gore, dole, levo i desno.

U ispijenoj šoljici kafe,
na lažnom porcelanu,
tražim pogledom sutra.