Ovo je namenjeno „jakim“ devojčicama, devojkama, ženama… Mojim damama.
Uh, taman kad sam pomislio da će mi ići lako sa ovim, ponestaje mi reči…
Pa, kad malo bolje razmislim, uvek je i bilo tako kad ste vi u pitanju, princeze. Ostavljate bez daha i reči muškarce. Od kada je sveta, tako je bilo. Tako je i danas, samo što ste mnogo više napredovale od nas muškaraca.
Ništa novo neću reći, ali… moram bar malo o vama, današnjim modernim damama.
Drage moje, divim se vašim sposobnostima, i to zaista mislim, bez trunke ironije u ovim redovima, čisto da znate.
U mnogim situacijama ste istrajnije i pametnije, upornije, vrednije od nas. I ja vam se divim, zaista. Ali… uvek postoji to ALI…
Mislim da ste preozbiljno shvatile feministički pokret, što i ne čudi, obzirom da smo mi, sa ovih prostora majstori da sve što uvedemo sa strane, toliko nadogradimo, da se čak i tvorci pojedinih ideja čude koliko smo u nekim situacijama napredni. Čak i dok pišem ovo, znam kakve će reakcije biti, što javne, što putem poruka. Umesto da vas volimo i obožavamo, počeli smo da vas se plašimo. To i same osećate, svakodnevno. Pitate se zašto vam ne prilaze muškarci, gde su nestali. Nismo nigde nestali, tu smo…
Imam dosta prijateljica, koje mi se često žale kako su same. Većina od njih su zgodne, pametne, situirane… I pitaju se u čemu je problem.
Svima kažem svoje mišljenje… Pošto ste se toliko osamostalile, i preuzimate uloge muškaraca, onda to radite do kraja. Ako očekujete da u toj svojoj samostalnosti budete toliko samostalne, onda i preuzmite stvar u svoje ruke… Vi budite te koje će preuzeti inicijativu, kao što smo mi nekada… Vi prilazite muškarcima, ne očekujte da bude drugačije,
Same ste to želele…Ne čekajte na nas, mi smo u dubokom ofsajdu. Gledam po gradu, ulicama, kafićima. Nekada su muškarci bili ubedljiva većina, a danas…obrnuta situacija. Ja imam svoju teoriju o tome, ne znam koliko je tačna, slobodno me demantujte ako nisam u pravu. Kao po pravilu, glavna stavka su finansije. U ovim tranzicijama, daleko bolje su prošle žene. Kako? Pojasniću…
Velike fabrike, gde su uglavnom radili muškarci, pozatvarane su, mnogo ljudi je ostalo bez posla. Muškarcima je danas mnogo teže da nađu posao nego devojkama. Gde god se okrenem, u koju banku uđem, prodavnicu, na televiziji…velika većina su žene. Gde god su došle strane firme, ima dosta žena, skoro više nego nas. Vi ste sada direktori, urednice, PR-ovi…I naravno da ste po kafićima, da vozite dobra kola, da ste lepo obučene…
I naravno ima mali broj muškaraca za toliko prethodno navedenih slučajeva. Pogledajte sutra oko sebe, videćete da sam u pravu. I zato, ne čekajte na nas…
Želele ste da budete tu gde ste i to što ste…ne koristite to samo za ono što vam odgovara…dok shvatite da ste vi u poziciji da vodite igru, biće kasno…Za one koje to nisu shvatile, naravno.
I da, još nešto za kraj… Uvek kažem drugaricama, prijateljicama… Ima malo tih prilika koje vi sanjate, tih prinčeva na belim konjima… Imajte na umu jedno, da je bara mala, krokodila je puno… Izvinjavam se na ovakvom kraju, nije nikakvo poređenje, samo praktična poslovica, za lakše shvatanje mojih reči.
Comments by Poslednji Skaut