Pesma bez reda

Hteo bih da završim,
pesmu pre početka,
ni sam ne znam kako,
kad to nije lako.

Pokis’o bi sada,
ja do gole kože,
da me jarost prođe,
oprosti mi Bože.

I ove su kiše,
nekad’ tople bile,
mogao si kisnut’,
ti do volje mile.

A sad kad ti teško,
u sebe se skupi,
i od tmurne noći,
sebi zvezdu kupi.

Kupi sebi sreću,
danas to je lako,
sve je na prodaju,
to bar znade svako.

I tako po kiši,
pesma je bez reda,
dok mi se po duši,
paučina spreda.

Share this post

Comments (2)

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Time limit is exhausted. Please reload CAPTCHA.

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.