Neposredno pred početak rata sreli ste se sa gračaničkom Simonidom, tom lepom slikom. Hoće li ona preživeti sve ovo što se sada događa?

-Bojim se jedino za nju i za manastire, uopšte se ne plašim da ćemo izgubiti Kosovo. Kosovo nije bilo naše petsto godina pa je opet naše. SFOR, KFOR, sva ta glupa imena i čitav novi svetski poredak nije tako moćan niti uliva takvu snagu i poverenje da će trajati duže od jedne imperije kakva je bila turska, koja se na kraju baš ovde počela pretvarati u “bolesnika na Bosforu”, “samrtnika”, kako su je zvali. Možda ja to neću dočekati, ali moja deca i unuci sigurno hoće. Kosovo će uvek biti naše jer ga je apsolutno nemoguće oduzeti, ne zbog poetskih metafora u kojima je Kosovo ovo ili ono, nego zbog toga što je ono jednostavno naše. Može da se promeni milion osvajača, na kraju će poslednji Srbin koji preživi doći na tu zemlju, sesti i reći – ovo je moje. Sadašnje stanje je prolazno, ljudi su nestrpljivi jer misle da je njihov život jedino merilo istorije. Ljudski životi se mere sekundama u toj dugoj sudbonosnoj priči  u kojoj je Kosovo na kraju uvek naše. Ali, posrtoje mnogi načini da i kada bude vraćeno, bude unesrećeno, kao obešćašćena devojka kojoj siledžije kidaju đerdane, lome nakit, cepaju košulju. Tako i ovi sada mogu da unište manastire i Simonidu svakog časa, jer su sadaašnji varvari mnogo divljiji, ne veruju u Boga, kao što su Turci verovali u Alaha, pa nisu rušili naše bogomolje. One su ostale da svedoče o našoj civilizaciji, o visini naše kulture, o njenom bratstvu sa Evropom. Ovi novi divljaci su sa visokom tehnologijom, oni mogu da sruše sve veoma lako, svaki šiptarski momak može da podmetne dinamit pod Visoke Dečane i da odu u vazduh sve freske i arhitektura.Nije dovoljno što će ostati tragovi zabeleženi na fotografijama, u istorijama umetnosti. Takođe mogu da u tu zemlju zakopaju nuklearni otpad iz čitave Evrope, s kojim ne znaju šta će, i da ostane zagađena zauvek. To su sve opasnosti koje vrebaju tu svetu zemlju, koja je izabrana da bude zemlja Hrist na ovoj zemlji, a što se tiče ovih trenutnih osvajača, tih divljih plemena sa modernom tehnologijom, sa bogatstvima zarađenim od droge, ubistava, šverca oružja i belog roblja, prostitucije i tome slično, oni su gotovo zanemarljivi. To je jedna historija koja traje onoliko dugo koliko i pobuna fanatika na Baš – čaršiji, po Andriću, kada su se pošteni muslimanski trgovci zatvarali iza kapaka na ćepencima, i to prođe kao oluja. Neće oni dugo izdržati, uništiće se sami između sebe jer su dirnuli jednu zemlju koja je sveta. Nimalo nisam zabrinut da će nam Kosovo biti zauvek oteto.”

(Vojska, 23.mart 2000)