Pesma bez reda
Hteo bih da završim,
pesmu pre početka,
ni sam ne znam kako,
kad to nije lako.
Hteo bih da završim,
pesmu pre početka,
ni sam ne znam kako,
kad to nije lako.
Ovo je namenjeno „jakim“ devojčicama, devojkama, ženama… Mojim damama.
Uh, taman kad sam pomislio da će mi ići lako sa ovim, ponestaje mi reči…
Pa, kad malo bolje razmislim, uvek je i bilo tako kad ste vi u pitanju, princeze. Ostavljate bez daha i reči muškarce. Od kada je sveta, tako je bilo. Tako je i danas, samo što ste mnogo više napredovale od nas muškaraca.
Dođu i ovakva buđenja, koja bi svako voleo da preskoči, i da iz jednog sna pobegne u drugi…
Budim se mrzovoljan. Dugo mi treba da se uopšte pomerim iz kreveta. Tupo buljim u jednu tačku, mrzi me da pomeram pogled. Neka blaga glavobolja mi nagoveštava dan za zaborav. Nekada sam mislio da ne volim ponedeljak, ali to definitivno nema veze sa imenom dana, meseca… Imena nisu važna.
Sva ova tužna i nesrećna dešavanja me vraćaju u prošlost…daleku i tužnu.
Rat, mobilizacije, nesreća svuda oko mene. Donosim odluku da odem negde daleko od svega, prvi put u svom životu da pobegnem…i poslednji. Sa drugarom uspevam da dobijem neke papire od vojnog odseka, na neku prevaru, više se i ne sećam, za privremeni odlazak u inostranstvo, i odlazimo u Austriju. Nikada to neću zaboraviti…
Spavam sa mobilnim ispod jastuka…da li sam normalan?!
Često, u razgovoru sa prijateljima dotaknemo temu zavisnosti od mobilnih telefona, interneta i sličnih stvari kojima robujemo…
Od danas imamo priliku da vidimo jednog jedinog, neponovljivog, Dijega Armanda MARADONU, kao selektora Argentine.
Ovo jo moj apel svima, pogotovo mladima, koji tek sedaju za volane, na motore. Pazite na sebe, na sve nas, MOLIM VAS! Ne upravljajte vozilima i motorima pod uticajem maligana!!!
Kako je krenulo, možda moj čamac više vredi od svih automobila na svetu. Zato pozivam zainteresovane da se prijave, dok još ima mesta, uskoro će biti sve zauzeto, pa ne znam gde će ko, kad dođe potop, koji je već u toku. Prednost imaju dame, naravno, do 60kg, zbog maksimalne nosivosti plovnog objekta 🙂
Budi me kiša, koja uporno kljuca po prozoru…Prvi put od kada taxiram, ne izlazi mi se na štraftu, mada znam da će biti posla. Pokušavam da se sakrijem ispod velikog jastuka, da ponovo nastavim sa snom, ali ne vredi… Ne mogu. I kao po pravilu, moju dilemu otklanja mobilni. Zvoni…zvoni…zvoni… Da li će prestati, pitam se!? Neko je jako uporan. Konačno prestaje… Stiže sms… Ne vredi, nekome je baš stalo da me podigne iz kreveta. Kome? Hm…
Blogosfera postoji u Srbiji!
Mada sam rekao da se neću petljati u politiku, na ovo nisam mogao da ostanem ravnodušan!
Poštovana gospodo iz DS-a, vi koji vodite brigu oko ugleda i rejtinga Stranke, molim vas da se bar malo spustite na zemlju, i da ne zaboravite da ste vi tu gde jeste zbog nas, a ne mi zbog vas. Vi treba da služite nama, a ne obratno.
Zahvaljujući kompaniji SBB, u narednim danima na obali Dunava, kod teniskih terena “Milan Gale Muškatirović”, kao i u SBB Show Room u Kralja Petra 55, ljubitelji televizije će moći da vide prvi 3D televizijski prenos i uživaju u, verujemo, dobroj igri naših tenisera na Rolan Garrosu!
Posle nekoliko noći provedenih u vrtenju đevreka, počinjem da se osećam kao deo noći grada…Dok jedan grad odlazi u san, drugi se budi, i tek počinje svoj život…Narednih par godina sam proveo u vožnjama i druženjima sa ljudima, kojima je noć dan, koji su odavno zamenili jedno drugim…Da pokušam da nastavim ovu vožnju…b
Prva vožnja, i odmah shvatam da će mi ući u krv, pa ću postati ovisnik…
Spremam se, auto mi je odavno sprema i namirisan.Nisam još svestan ni gde idem ni kako ću da se snađem, ali, ni ne mislim previše o tome, Samo da krenem…Sveže septembarsko veče, puštam laganu muziku, i posle svih procedura prijave na vezu, dobijam svoj prvi poziv…Palim cigaretu i krećem…Treperim.
Danas sam se jako potresao, kad sam pogledao novosti sa Twittera. Njih dvoje, koje ne poznajem, su se uzbudili zbog muzike sa mog sajta.