Kao i uvek, kriv si,
kriv si što si pisao,
da te nisam čitao,
ne bi’ sada brisao.

Kao i uvek, kriv si,
kriv si što si Unu,
u duši mi stavio,
i otišao.

Kao i uvek, kriv si,
zbog reči koje si pisao,
zbog kojih sam i ja,
često teško disao.

Kao i uvek, kriv si,
što sat na ruci nosim,
što prelepu Unu,
u grudima nosim.

Po zelenoj čoji,
često noću šetam,
011 vrtim, Zoe tamo nema,
otišla sa Unom, ispite da sprema.

I da ne bi tebe,
pesme ne bih pisao,
priče bi odavno,
vetar s’ zemlje zbrisao.