Baš tako. Rodio me internet, moje pesme, moje priče. Rodile me moje lajave izjave. Uvek sam bio samo svoj i ničiji više.
Koristim svoj mozak od kada znam za sebe a ti?
Šerujem ono što mi izađe iz duše i srca, za razliku od tebe.
Koliko košta tvoj share?
Koja je cena tvoje duše? U evrima, naravno.
Zapravo, kao europejac ni ne znaš koja je valuta u tvojoj zemlji. Voleo bi da je euro, jel?
Pamet ti seže do juče… Zaboravio si mnogo toga.
Ali naravno, koga zanima istorija u toj tvojoj Europi? Vrediš onoliko koliko imaš na računu, njihovom.
Sutra ćeš uz vatromet pokloniti još jedan deo zemlje svoje, za sledeći korak. Koga briga, ne daješ svoje. Razmisli samo da li ćeš do tog svog cilja biti deo ove zemlje.
Ili ti važno nije. Promenićeš ti i ime i veru, zarad novog kredita…
A nemaš ništa. I zato kevćeš za njima, ne bi li ti dali kosku, da možeš da šeniš. Toliko im vrediš i toliko te cene.
Daješ sebi pravo da mene i mnoge poput mene tretiraš kao manje bitne, manje vredne.
Kao, meni ne odgovara EU. E moji sokolovi…
Prodali ste dušu za brdo čvaraka, samo što ni te čvarke ne možete da jedete. To brdo je iza sedam gora i sedam mora.
Samo vas gledam, koliko ste bitni sami sebi. Juče vam bacali bombe, danas vam dali malo bombona a vi? Ko cigančići na svadbi, sakupljate *(izvinjavam se romima) ali kao što kaže Basara, pisac sam i imam tu slobodu da pišem kako mi duša hoće.
Nemam ja ništa protiv vas kao što ste se vi ostrvili na mene. Onaj koji nema duše i koji ne zna šta je bilo juče, za mene je samo sena koja mi po nekada sunce zaklanja.
Ali, ja se malo pomerim i sunce je moje. A ti si sena do veka…
httpv://youtu.be/j8hW81mtt6s