Olovka bez boje
Pisanje mi k’o kost u grlu zastalo, onomad još, kad sunca je bilo.
Pisanje mi k’o kost u grlu zastalo, onomad još, kad sunca je bilo.
Sakrijem se nekada između slova, ćutim i sanjam, dok čekam kraj reke, svitanja nova.
Sedeo je za stolom, ispijao čaj i čitao Politiku. Povremeno bi krišom preko olovnih listova novina pogledao ka šetalištu i…
Baš tako. Rodio me internet, moje pesme, moje priče. Rodile me moje lajave izjave. Uvek sam bio samo svoj i…
Jedino vrisak zaustavi suze, u dolini tuge, gde sam k’o dečak; jurio duge. Na tavanu mome, sad nebo se vidi,…
A sve je krenulo sasvim slučajno. Moj dolazak na kafu i kolače pretvorio se u borbu dva oznojena tela koja…
Po snegu ja volim, tragove da pravim, kad idem po tvojim, ja se zaboravim. Kad gazim po blatu, baru biram…
Ko više da broji sve sve nesreće i tuge u životu. Kad bi sabirao, nisam…