Sanjali smo budućnost,
sada sanjamo prošlost.
Nismo videli šumu od drveta,
sada u šumi ne vidimo drvo.
Nekada smo bili srećni sa malo,
sada smo prazni sa puno.
Mislili smo da su ljubavi večne,
sada znamo da večnost ima rok trajanja.
Leta smo čekali zbog kupanja,
sada ih čekamo plašeći se zima.
Pesma je pomalo pesimistička,ali sam ja znao da napišem još strašnije stihove. Slika mi se izuzetno dopada,a posebno taj sat na , i ja sam takav imao. Mali mi je poznat,puno je obećavao,kao jedan klinac iz Kikinde.