Prolećne kapi

I opet ta kiša.
Otvara me, budi malog dečaka u meni, koji odlazi daleko, pokušavajući da dohvati dugu, da vidi sreću, da dodirne zvezde.
Ta kiša, koja me tera da zasučem nogavice i bos hodam praznim ulicama. Da mi pada za vrat, da klizi po mojim leđima.
Da me najveća kapljica pogodi u čelo dok dižem glavu, i pokušavam da prebrojim kapi.
Zašto me ona budi iz sna, nisam dokučio.
Prekidam na tren sa ovim kapima, odlazim da se pokvasim prvom prolećnom kišom…

Share this post

Comment (1)

  • verkic Reply

    Koja žena iole romantična bi odolela kad vidi muškarca :
    …..”Ta kiša, koja me tera da zasučem nogavice i bos hodam praznim ulicama. Da mi pada za vrat, da klizi po mojim leđima.
    Da me najveća kapljica pogodi u čelo dok dižem glavu, i pokušavam da prebrojim kapi.”…… a da mu se ne pridruži?
    Glupo je buditi, baš glupo joj to bi.

    23/03/2010 at 21:31

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Time limit is exhausted. Please reload CAPTCHA.

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.