Sakrijem se nekada između slova,
ćutim i sanjam,
dok čekam kraj reke,
svitanja nova.

Ne volim ta velika slova,
remete mi sklad,
niza misli koje lete,
u sećanja nova.

Provirim, onako krišom,
kao mali miš iz senke,
trepereći na prstima,
tražeći nešto…

Ne volim to sutra,
koje uzima mi juče,
brišući mi sećanja,
na rumena svitanja.

Sakrijem se nekada između slova,
Ćutim i sanjam,
dok čekam kraj reke,
sećanja nova.