Za pogled u sopstvenu dušu,
Pogledaj samo senu svoju,
I videćeš je, spokojnu i mirnu.

Senka je mirna,
Ne treperi na suncu,
Ni na mesecu, u skladu je sa dušom, spokojna.

Nemirnim dušama,
Ni sva ogledala ovoga sveta,
Neće oči otvoriti, niti će spokoj u senci videti.

Lažni osmesi večitog teatra,
Veseli arlekini, koji to ne mogu biti,
Jer svaki pravi arlekin je tužan.

Senke prolaze kroz ogledala,
Sa druge strane da obris svoj vide,
Tužnog arlekina, one se stide.