Tužna je moja Srbija!
Molim državu da moju dušu ne prodaje nikome bez mog pristanka. Molim državu da ima na umu da Srbija nije…
Molim državu da moju dušu ne prodaje nikome bez mog pristanka. Molim državu da ima na umu da Srbija nije…
Kako je lepo kad voliš, kad imaš taj lepi osećaj, da u džep svog kaputa, možeš staviti punu šaku…
Imao sam 15 godina kad sam kupio prvi automobil. Bio je to jedan lepi beli Fića. Platio sam ga 1000…
Fasada od karmina, firmirana stakla koje pogled kriju, zalutala međ’ zemljane, zaboravila ime planete. Priča o slobodi, od koje se…
Osvrnem se i vidim samo put, prljav i blatnjav… A juče je bio tako nestvarno beo i lep, svetlucav od mesečine,…
Bio je to jedan od onih malih provincijskih gradića, sa starom oronulom crkvom i parkom oko nje, koju su dečurlija…
Prošao i #TweetupSo.
Nema šume u kojoj se mogu izgubiti, u kojoj mogu do starosti lutati, kao u tim lepim očima… Jedino gde mogu odlutati,…
Napiši nešto tužno, da razgališ još srce, koje kuca nekim ritmom, za mene stranim. Možda je ovo jedini način, da…
Svoju snagu prepoznaćeš po tome koliko si u stanju da izdrziš samoću. Dzinovske zvezde samuju na ivicama svemira. Sitne i…
Na svu sreću, ja ti ne mogu pomoći
i umoran sam od traženja rešenja,
koje je uvek na dohvatu naših kratkih ruku.
I prolazi vreme, ruke nam jacaju,
ali ne rastu.
Danas sedim u omiljenoj kafani, sa gazdom-drugarom iste, i pričamo, tj ja pričam o akciji koju spremamo. Ja se zaneo, udarila mi krv u glavu, adrenalin lupa. Jebi ga, takav sam, kalimero od malih nogu. Boli me nepravda, ne umem da sakrijem.
Bio sam juče u gradu sa prijateljima iz Slovenije. Došli ljudi prvi put u Beograd, a mi, kao dobri domaćini, ajd’ da im pokažemo, a šta drugo, nego naše kafane.
Ljude to zanima, poneli papir sa spiskom mesta koje treba obići, kad budu došli u naš lepi grad. Na spisku, naravno, roštilj kod nekog Locija, negde u nekoj Gospodar Jovanovoj, tako piše na artiji. Ajmo tamo. A pre toga, piše na papiru, neka silikonska dolina. Svratismo do Pastisa. Oni naravno po pivu, ožedneše ljudi od ove naše tropske klime.
Ovo je namenjeno „jakim“ devojčicama, devojkama, ženama… Mojim damama.
Uh, taman kad sam pomislio da će mi ići lako sa ovim, ponestaje mi reči…
Pa, kad malo bolje razmislim, uvek je i bilo tako kad ste vi u pitanju, princeze. Ostavljate bez daha i reči muškarce. Od kada je sveta, tako je bilo. Tako je i danas, samo što ste mnogo više napredovale od nas muškaraca.
Dođu i ovakva buđenja, koja bi svako voleo da preskoči, i da iz jednog sna pobegne u drugi…
Budim se mrzovoljan. Dugo mi treba da se uopšte pomerim iz kreveta. Tupo buljim u jednu tačku, mrzi me da pomeram pogled. Neka blaga glavobolja mi nagoveštava dan za zaborav. Nekada sam mislio da ne volim ponedeljak, ali to definitivno nema veze sa imenom dana, meseca… Imena nisu važna.