Prazan i tup

Da sam samo jedan list,
u listopadnoj šumi,
sakriven u moru boja,
prekrivenih snegom.

Snegom dubokim, teškim,
i nestvarno belim,
koji me poput majke čuva,
i pokriva pred san.

Nedostaje mi taj nestvarni spokoj,
mir koji tišinom me budi,
samoća koja društvo mi pravi,
i pravi ravnotežu u glavi.

Prazan i tup,
ne osećam hladnoću,
želim po nekad’,
pravo na samoću.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Time limit is exhausted. Please reload CAPTCHA.

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.