Mobilna hrabrost
Spavam sa mobilnim ispod jastuka…da li sam normalan?!
Često, u razgovoru sa prijateljima dotaknemo temu zavisnosti od mobilnih telefona, interneta i sličnih stvari kojima robujemo…
Spavam sa mobilnim ispod jastuka…da li sam normalan?!
Često, u razgovoru sa prijateljima dotaknemo temu zavisnosti od mobilnih telefona, interneta i sličnih stvari kojima robujemo…
Od danas imamo priliku da vidimo jednog jedinog, neponovljivog, Dijega Armanda MARADONU, kao selektora Argentine.
Ovo jo moj apel svima, pogotovo mladima, koji tek sedaju za volane, na motore. Pazite na sebe, na sve nas, MOLIM VAS! Ne upravljajte vozilima i motorima pod uticajem maligana!!!
Budi me kiša, koja uporno kljuca po prozoru…Prvi put od kada taxiram, ne izlazi mi se na štraftu, mada znam da će biti posla. Pokušavam da se sakrijem ispod velikog jastuka, da ponovo nastavim sa snom, ali ne vredi… Ne mogu. I kao po pravilu, moju dilemu otklanja mobilni. Zvoni…zvoni…zvoni… Da li će prestati, pitam se!? Neko je jako uporan. Konačno prestaje… Stiže sms… Ne vredi, nekome je baš stalo da me podigne iz kreveta. Kome? Hm…
Blogosfera postoji u Srbiji!
Mada sam rekao da se neću petljati u politiku, na ovo nisam mogao da ostanem ravnodušan!
Poštovana gospodo iz DS-a, vi koji vodite brigu oko ugleda i rejtinga Stranke, molim vas da se bar malo spustite na zemlju, i da ne zaboravite da ste vi tu gde jeste zbog nas, a ne mi zbog vas. Vi treba da služite nama, a ne obratno.
Posle nekoliko noći provedenih u vrtenju đevreka, počinjem da se osećam kao deo noći grada…Dok jedan grad odlazi u san, drugi se budi, i tek počinje svoj život…Narednih par godina sam proveo u vožnjama i druženjima sa ljudima, kojima je noć dan, koji su odavno zamenili jedno drugim…Da pokušam da nastavim ovu vožnju…b
Prva vožnja, i odmah shvatam da će mi ući u krv, pa ću postati ovisnik…
Spremam se, auto mi je odavno sprema i namirisan.Nisam još svestan ni gde idem ni kako ću da se snađem, ali, ni ne mislim previše o tome, Samo da krenem…Sveže septembarsko veče, puštam laganu muziku, i posle svih procedura prijave na vezu, dobijam svoj prvi poziv…Palim cigaretu i krećem…Treperim.
Nema bre više ničega, osim ove crne rupe, zvane Facebook. Sve je nestalo, nema. Šta se ovo dešava, ne uspevam da shvatim do kraja. Svi poludeli, svi kuckaju, bockaju, lajkuju… Neki se ljute kad im ne odgovoriš, neki kad im ne uzvratiš bockanje.
Ništa više nije isto kao pre…
Druga vremena, drugi ljudi. Neke druge vrednosti životne, nešto što ja nikada neću umeti i moći da razumem i da shvatim. Ova zemlja više nije ista, ljudi nisu isti.
U poslednje vreme sam počeo da lutam sa pisanjem. Uhvati sam sebe kako ulazim u neke teme koje me zamaraju,…
Sedim u basti, pored noćne frajle i odmaram…
Dan naporan, ne toliko fizički, koliko po mozak. Od samog jutra neka nervoza u ljudima, kao da je to kolektivno, dal’ zbog pritiska, mesečevih mena ili plima i oseka, ko to zna. Tek, prošao je i ovaj dan.
Tople preporuke za sve prijatelje koji do sada nisu imali prilike da koriste usluge ove agencije. Od prvog kontakta, do povratka sa putovanja, sve je funkcionisalo besprekorno. Inače nemam običaj da reklamiram na svom blogu, ali ovo sam osećao kao obavezu, a i kao toplu preporuku u olakšavanju pronalaženja dobre i pouzdane agencije, za koju bi trebalo da se odlučimo pri putovanjima. Kon Tiki Travel je u meni dobio svog redovnog putnika, i nadam se da ćemo se dugo godina družiti, uz obostrano zadovoljstvo.
U jednom razgovoru sa prijateljem iz Tunisa, na temu siromašne prirode njegove zemlje, u jednom trenutku mi je rekao, da oni, kad gledaju fotografije naše zemlje, tako vide raj. Zar nam je potrebno nešto više od tako jednostavne rečenice, da bi’ konačno shvatili i počeli da cenimo sve ovo što nam je priroda podarila..
Ali, da bi mogli da vidite o čemu se ovde zapravo radi, morate se lično uveriti. E, sada kreću vaše petljancije i putešestvije, koje će vam, posle ozvesnog vremena, delovati smešno. Ali, sada…